Dvanest je i noc je odavno pred vratima
Sav pošten svijet u svojim snovima
a tebe ovdje ne vidim.
Telefon je kod tebe prestao da postoji,
Nema te kuci signal govori
pa dobro gdje li si

Kažu ljudi stari ne vjeruj, ne
Ženi koja govori dok smije se,
Koja uvijek mjenja svoju
stranu ulice
Ljubi te i krije oci prelijepe..
prelijepe, prelijepe..

Nema je nema ubit cu se
Sve sam, sve izgubio zbog nje

Davno sam do kraja navukao zavjese
I soba miriše na duhove
Kad sklopim oci smiju se.
Svijece su na stolu odavno dogorjele
Umjesto tebe vino ja grijem golim rukama
Grijem golim, rukama.., rukama.., ha, ha, ha, ha..

Nema je nema..